- Piše: Dragan Krapović

Oglasio sam se jednom i rekao šta imam. Iako nisam planirao da dalje polemišem, ne mogu da dozvolim da se moje ime i moje odluke koriste za političko-identitetsko potkusurivanje i pokušaj sticanja jeftinih poena. Shvatite da ne možete preko mene nanijeti štetu Aleksi Bečiću i Demokratama, ne možete politički profitirati na ovoj priči, i to iz više razloga. Dozvolite mi da analiziram čitavu situaciju i dokažem svoje riječi.
Kao prvo, proslava u Budvi nema nikakve veze s Podgoričkom skupštinom, to je jasno kao dan svakome ko hoće da vidi. Na sada već famoznoj proslavi nekoliko ljudi su što posredno, što direktno uputili neke poruke. Nesumnjivo, neke od tih poruka su veoma loše i neprihvatljive,ali je činjenica da one nisu imale nikakvu težinu, pa samim tim ne mogu imati nikakve posledice. Ipak, i pored te činjenice, nakon proslave one su dobile nazasluženi značaj i publicitet. Pitate se kako i zašto? Upravo su im akteri napada na Bečića, Demokrate i moju malenkost dali značaj i težinu. Prvo su ih mediji istrgli iz konteksta i tako još pojačali ionako loše poruke, umjesto da ih ignorišu, ili barem da im daju prikladno mjesto, sa sve fotografijama i snimcima iz prvog reda. Nakon toga, ali ne manje, na značaju su im dali kačeći se za njih i stavljajući ih u fokus, zajedno s medijima, oni koji za sebe kažu da su poslednjih 30 godina na „pravoj strani istorije“. Poslije njih, odmah su se horski pridružili i oni koji su prvih 15 godina valjda bili na „krivoj“, a poslednjih 15 godina na „pravoj“ strani istorije, zaključno s onima koji su tu poslednjih 15 minuta od kojih je 14 isteklo. Zašto su to uradili pitate se?Jedni zbog finansijskog, drugi zbog političkog profita, a treći zato što očigledno rade za prve, druge, treće i naravno za „službu“. Sada kad smo to raščistili dolazimo do mene i mojeg prisustva, sram me i stid bilo! Na kraju čitave ove operacije i ujdurme ispalo je da nisu problem poruke, ni to što su organizatori pustili takve gluposti da odu u etar, nego je najveći problem Crne Gore ovih dana što smo prisustvovali ja i moji drugovi. Izgleda da je naša skromna „težina“ i politička „težina“ Demokrata u Crnoj Gori baš, baš velika kada se ovoliko truda ulaže u pokušaje da nas „stave u folder“, isti onaj u kojem su svi oni odavno. Tako će im valjda biti lakše svima, neće biti nikoga van foldera, da iskače i razlikuje se. Međutim, u naumima neće uspjeti, zato što mi nijesmo na „pravim“, „krivim“ ili bilo kojim drugim stranama i to građani već uveliko znaju i prepoznaju. Jednako slušamo i nepristrasno vrednujemo poruke sa Cetinja, iz Rožaja, Podgorice, Ulcinja, Budve ili Nikšića. Svaku dobronamjernu pozdravljamo i pokušavamo spojiti, a ne razdvajati i pojačavati razlike i podjele u Crnoj Gori. To je istina, i svakom kraju, gradu i građaninu u Crnoj Gori svi u Demokratama jednako dajemo sebe i zbog toga nemojte pokušavati da posijete sjeme razdora među Dženanom i Draganom, onako kako ste to radili svih ovih tridesetak godina. Svi koliko vas je, bez razlike! Što se mene tiče, mislim da je moj mandat na čelu Budve uspješan. Nakon katastrofe koju ste donijeli vi, ja i Demokrate, zajedno sa našim partnerima, vadimo Budvu iz haosa. Danas je u Budvi potpuno svejedno da li si Crnogorac, Srbin, Hrvat, Bošnjak, Musliman, Albanac, da li si katolik, muhamedanac, pravoslavne ili bilo koje druge vjere, glasaš li one ili ove, da li voliš ovo ili ono, svejedno je, od Opštine Budva te sleduje jednako kao i sve druge: Ustav, zakon, usluga, dostojanstvo i uvažavanje i poštovanje prava! Plus, gle čuda, ima novca i ne krade se! Evo, svi imate učešća ili pratite preko vaših ljudi u lokalu, pa neka javno istupe i kažu ako je drugačije, samo imenom i prezimenom, molim lijepo! Neću se vraćati na prvu epizodu „Bilbordi i proslave“ i podsjećati kako sam se tada ponio. Tada sam bio protivnik predaka, optuživan da sam izdajnik, samo tada s neke druge strane. To potvrđuje moje današnje riječi o odgovornom ponašanju vlasti u Budvi.
Gospodo, zvati nas ksenofobima i političkim licemjerima smiješno je kad pogledate šta i kako radimo u lokalnoj samoupravi. Smiješno je svima koji iole poznaju nas i naše porodice! Mi, primorci, imali smo sreću da stotinama godina unazad živimo u slozi jedni pored drugih i pored velikih iskušenja koja su nam zbivanja na ovom tlu donosila. Vas koji nas optužujete pitamo: ko je vama dao tapiju na moral i na građansku Crnu Goru? Targetirati Aleksu Bečića i Demokrate na toj osnovi je uzaludna rabota, osuđena na propast. Dakle, da budemo načisto, bio sam tamo i čuo sam poruke. Nisam ustao i otišao iako se s dijelom poruka ne slažem i kategorički ih odbacujem.
Nisam ustao jer za mene ima nešto iznad politike i ideologije, a to je ljudskost. Dakle, činjenica je da je u u toj sali tada bilo preko hiljadu mojih sugrađana iz časnih budvanskih porodica, i njima nisam mogao okrenuti leđa i otići. Oni su došli da iskreno odaju počast precima, bez obzira na bilo kakvu pripadnost, ne znajući da će organizator, pomagači i nedobronamjernici događaj zloupotrijebiti. Nisam mogao okrenuti leđa mojim Bokeljima, mojim Paštrovićima, Mainima, Grbljanima, Poborima i Brajićima sa kojima moja porodica dijeli sudbinu ovih prostora stotinama godina, kako god se oni izjašnjavali i osjećali! Nisam mogao okrenuti leđa sjenima 1.049 dobrovoljaca iz Budve, koji su dovodeći, u opasnost ne samo sebe već i svoje porodice, odbacili podaništvo Austrougarskoj, došli sa svih meridijana i otišli u boj da bismo mi danas bili slobodni. Nisam mogao i neću nikad moći! A pogotovo ne zbog par usijanih glava i poruka koje bi bile smiješne da nisu tragične!
Dakle, da zaključim i odgovorim napadačima. Pričate o pohari, ali s kime ste bili dok je pohara trajala, pričate o državi, zarobljenoj, ali gdje ste i sa kime bili dok je zarobljavana?! Pričate o građanskoj Crnoj Gori kao da imate taj ekskluzivitet, ali negirate neke koji su njen neotuđivi dio. Pričate o Podgoričkoj skupštini i osuđujete mene iako nemam veze s time, međutim, znate da su nju vojno obezbjeđivali Francuzi, a njima se danas odaje pošta u Parizu. Znate svi Vi dobro ko je tamo danas, i zbog koga i čega radite i pričate to što pričate. Vi, gospodo, nemate kapacitet da mirite Crnu Goru, nemate kapacitet da sagledate i razaberete trezveno stvari. Možda ste ostvarili neke zacrtane ciljeve, ali jasno je da kopnite i da nemate političku volju i snagu da Crnu Goru povedete u bolje sjutra, zato nemojte pokušavati da bacite u blato one koji to mogu, možda će čak i vama kasnije biti žao i naprijatno zbog toga.
Na kraju, srećan vam Dan primirja i neka je vječna moja Budva i moja Crna Gora, svi građani bez obzira na razlike i svaki njen današnji pedalj!